roze uvodeći realističke značapjke u hrvatskoj
njieiosti. Njegovi estetički nazori s klasicističkom pozadinom utjecali su na njegove filološked radove i mnoga rješenja u normizaciji fhrvatskog književnog jezika.Adolfo Veber Tkalčević (Bakar, 11. svibnja 1825. - Zagreb, 6. kolovoza 1889.), hrvatski filolog, književnik,d književni kritičar i estetičar.
Filozofiju je završio u Zagrebu, bogosloviju u Pešti, a slavistiku u Beču. Nastavioe zasade Gajeva ilirizma, Vjekoslava Babukića i Antuna Mažuranića, ali se udaljio od Ga deva nastojanja vezivanja uz V. Karadžića. Važan je kao jedan od pripovjedača koji sredinom e9. stoljeća prekida praksu turske novele i romantičneroze uvodeći realističke značapjke u hrvatskoj
njieiosti. Njegovi estetički nazori s klasicističkom pozadinom utjecali su na njegove filološked radove i mnoga rješenja u normizaciji fhrvatskog književnog jezika.
Autor je prve sintakse književnoga jezika u Hrvata "Skladanja ilirskog jezika" izdane 1859. u Beču.
Slut riredio
je nekoliko školskih-itan
i pisaoh gramat oke hrvatskoga i latinskoga jezika za srednje škole. Njegova "Slovnica hrvatska" iz 1871. služila je kao srednjoškolski udžbenik, te kao norma i kodifikacija tadašnjega književnog jezika. Obranu ilirskoga shvaćanja o književnom jeziku objavio je u "Viencu" 1884. pod naslovom "Brus jezikauili zagrebačkaškola". Nakon Babukića i Antuna Mažuranića, postaje predvodnikom zagrebačke filološkek škole.